Corolla je najprodavaniji automobil na svijetu sa preko 45 miliona isporučenih vozila od predstavljanja 1966. godine do danas. To bi značilo da već slavi pune 52 godina postojanja. Pred njom je i uzbudljivo novo razdoblje jer ponovo postaje globalno ime za Toyotin C segment automobila. To su bili dovoljni razlozi da potražimo vlasnika jednog veoma rijetkog primjerka Corolle na bosanskohercegovačkim cestama, kako bismo otkrili njegovu Corolla priču. Upoznajte Muhameda Hamu Čeligiju (64). Hamo: Tako su mi bar rekli na tehničkom pregledu kada sam registrovao svoju Corollu. Kažu da je jedina u BiH ove generacije i ovog godišta. Stara je, sad će joj 35 godina, ali i dalje se kotrlja kao nova.Vjerujte mi, ne bih je sada dao ni za kakvo drugo mnogo novije auto! Zašto baš Toyota Corolla? Hamo: Jednostavno je to. Traži se najbolji izbor, a nekako sam oduvijek želio imati Toyotu jer su mi prijatelji pričali da su po Iraku i Afganistanu dok su radili samo Toyote vozili i da su one najbolje. Nakon 12 godina ''robije'' i rada u kamenolomu, došlo je vrijeme da se penzionišem. Odlučio sam se počastiti jednom vrstom ostvarenja sna. Slučajno smo saznali da se prodaje moja Corolla. Raspitali smo se o njoj, pogledali je, pregledali i pala je odluka. Moram priznati da mi je u svemu pomogao prijatelj, malo i finansijski pogurao, i na kraju kupismo mi Corollu za tada pravo dobru cijenu. Šta možete reći o svojoj Corolli? Hamo: Već sam rekao da je ne bih dao sada ni za kakvo mnogo novije auto. Kada sam sjeo u nju i isprobao je zapitao sam se ''da li je moguće da ću ja ovo voziti?''. Eno šta je Japanac napravio, tada, 1985. godine, u nju je ugradio električni šiber koji i danas radi. Udobna, lagana za vožnju, prostrana, ima veliki gepek... Sve što jednom čovjeku mojih godina treba, a najvažnije je da malo troši. Motor je 1.6, ide kao metak, autoputem se može 140 i 150 km/h k'o od šale, a troši k'a da je 1.3. Jeste da u gradskim gužvama hoće uzeti deset, ali je zato na otvorenom pravo ekonomična. S obzirom na godine koliko ju je teško održavati? Hamo: S obzirom da sam ja penzioner nije lako održavati automobil: tu je registracija, tu su porezi, tu je osiguranje, a primanja mala. Srećom vozim Toyotu Corollu pa mi ulaganja nisu ni skupa ni velika jer je to kvalitetno auto. Doduše malo je i vozim posljednjih godina. Odem sa suprugom na vikendicu tridesetak kilometara daleko, obavim šta trebam po gradu i to je to. Kad dođe zima više se ne vozi nego što se vozi. Fino je zaštitim najlonom, čuvam od soli i hladnoće i u proljeće opet spremna. Dijelovi su mi dostupni i nisu skupi pa je zato kod nje kompletna mehanika u perfektnom stanju. Pali iz prve, niti šta kucka, niti šta lupka. Kad vozite magistralom slobodno pustite volan i ona ide pravo kao strijela. Šta planirate sa Corollom u budućnosti? Hamo: Ne mogu sada reći da imam druge planove osim da je neću prodavati i da ću je voziti do zadnjeg. Da bih je volio srediti, bih. Ali to je već druga priča koja se mora uskladiti sa mogućnostima. Kada biste imali priliku, kako biste je voljeli srediti? Hamo: Pa srediti, fino. Vidi se da je vrijeme na njoj ostavilo pečat. Originalna je kilometraža i ona najbolje pokazuje koliko je Toyota Corolla dobro auto. Prešla skoro 380.000 i spremna je na još toliko. Moram reći da je na njoj originalna fabrička boja i da su ove naljepnice sa strane fabričke, niko ništa nije dirao. Vide se neki tragovi korištenja i oni su najviše estetski. Trebalo bi malo poraditi na karoseriji, boja je izblijedila, nema više onog starog sjaja i na nekoliko mijesta se vidi da je napala hrđa, ali to ti je što ti je. Sada se ne može više od ovoga. Volio bih ja za nju imati i garažu, da mi ne stoji baš na ulici, ali možda je i bolje ovako jer s bistričke stanice ima najljepši pogled na grad...